Ponediljak navečer. Krećen na probe u 9 manje 20, taman dok dođen do Bratske kuće i parkiran bit će 9 manje 10. Dođen tamo i isprid Bratske kuće stoje Daniela i Danijela i Mili, a koji put se zna još neko nać u tu uru. A u 9 manje 5 odjedanput, sa svih strana, samo se stvori 20 ljudi. Pa dok se sa svima išćakulaš i dok se svima javiš! A vidio si ih u četvrtak na probama, ako ne i posli toga. Ali ima puno novosti za ispričat: šta si kupija, di si bija, kako je bilo na koncertu...

Onda se u 9 i 5  sitimo da se trebamo poredat po veličini za početak probi, muški na jednu stranu, cure na drugu. Barba Tonći onda rasporedi ko će s kim plesat, po principu visine, plesnog znanja i umijeća (ako je došao neki novi član, onda će on plesat s nekim ko zna dobro plesat i ko će mu moć pokazat sve te korake i trokorake). Uglavnom, nemamo stalnog plesnog partnera, nego uvik nekog drugog. Kako uvik u folkloru bude više cura, tako uvik bude u suvišku ženskih parova. Evo u 9 i 10 stiže i Dina sa sendvičem u ruci, jer nije stigla pojist doma, a živi niti 2 min od Bratske kuće. Počinjemo probe sa nekim plesom za zagrijavanje. U zadnje vrime se zagrijavamo učeći korake Bunjevačkih plesova. To se pleše na prednjem dijelu stopala, skoro pa na prstima, a dosta je teško "uvatiti" njihov stil. Muški moraju "kvrcat", njihovi koraci su teži i kompliciraniji od ženskih koraka. To je posebno efektno kad imaju čizme pa se svaki taj "kvrcaj" i zvučno čuje.

Poslije zagrijavanja otplešemo jedan ples u parovima samo po krugu, da ne zaboravimo korake, ali i da ih usavršimo, jer je to temelj. Svaku probu ponavljamo neki drugi ples jer se u jednoj probi ne mogu ponoviti svi plesovi. A znamo dosta plesova: splitski plesovi, kaštelanski plesovi, korčulanski plesovi, plesovi otoka Brača, pa Hvara, završno kolo iz opere Ero s onoga svijeta, međimurski plesovi, vrličko kolo, plesovi hrvatskog Zagorja, plesovi iz Ražanca. Jesam li nešto zaboravila? Ne znan, i ovo je puno.

Zatim otplešemo jedan ples po koreografiji, dakle ne samo bezveze po krugu, nego su sad folklorni koraci uklopljeni u razno razne figure, malo smo u krugu, malo u liniji, malo u dijagonali, krug u krugu... Većinu koreografija za naše društvo je napravio naš barba Tonći, ako sam dobro izbrojala - 7 koreografija. Koreografije su obično napravljene za 8 plesnih parova, a kako nas obično dođe više od tog broja na probe, tako taj ples po koreografiji otplešemo dva puta - pa svi plesači to bar jednom otplešu, a neki (svi muški i neke cure) i dva puta.

U 10 sati je pauza, koju svi jedva dočekamo. Svi odmah istrče vanka, a unutar Bratske kuće ostane samo barba Tonći, teta Marica (ako je tu) i još možda dvoje-troje ljudi. Pauza nam predstavlja nastavak ćakule s početka probi. Skale što vode na kat Bratske kuće se popune dok kažeš keks, a zauzmu ih pušači. Ostali članovi, koji ne stanu na te skale odu sist na one druge skale - skale na kući tete XY koja, kad joj kap prelije čašu, poviri pa nas potira. Ili se u zadnje vrime služi alternativnom metodom - klupicu isprid svoje kuće i te skale prolije vodon, pa vi dica sidajte ako vam je gušt. Ako nije, ne morate. Mislim, mogli biste... Mmm, da. U pauzi padaju dogovori di i kad ćemo u kino, na koncert, pa šta ćemo kupit Josipu za rođendan i ko triba donit koliko para. Onda barba Tonći zove da uđemo unutra, što teta XY jedva dočeka da ima malo mira i tišine.

Nakon pauze nam se pridružuju svirači. Pučo da signal sviračima za početak. Evo Kuzma je već falija prvi korak, ali nema veze, on je uvik želija bit solist pa mu opraštamo. Vinko uvik provali neku bazu i nešto prokomentira pa se svi smiju. Nakon pauze obično plešemo neki laganiji ples, da se "oladimo". Potom, ako imamo koji nadolazeći nastup slijedi dogovor: kad triba doć po nošnje, kad triba doć na misto di ćemo imat nastup i sl. U 10 i 30 su probe gotove.

A mi ne idemo svojim kućama, nego idemo na piće. Rasporedimo se u dva, tri auta. Srećko i Tomo se najviše vole vozit s Mirkom, jer u njegov portapak stane Danielino auto. Di ćemo? Pa u Lukšić! Bugsy, Skipper, Amfora... Kako koji put. Skipper nam je tradicija, pogotovo otkad je Bogdan sredio onu VIP ložu sa zapadne strane. Tamo je poseban gušt doć popit piće ili pojest sladoled, pogotovo ako Krajić radi. Većina konobara u Skippera su bivši folkloraši, ili se time još bave pa je to pravi folkloraški kafić, a ako su Kampaneli tamo - onda i klapski kafić. I onda nakon pića u 11 i po sam konačno doma, i mislim u sebi - jo koji savršen dan!